Nerijetko ćemo se svi naći u situaciji da čujemo kako netko mora ići na pregled kod zubara. Drugi će reći da idu na popravak zuba kod stomatologa a treći će reći da liječe zube kod ortodonta. Međutim, postoje velike razlike i bitno je znati kada se trebate obratiti kojem specijalistu. Tako da što bezbolnije riješite svoj problem.
Povijest stomatologije stara je gotovo jednako kao i povijest čovječanstva i civilizacije, a najraniji dokazi datiraju od 7000. pr. Kr. do 5500. pr. Ostaci skeleta iz Mehgarha (današnji Pakistan) dokazuju da su ljudi u to vrijeme bušili zube kremenim alatima za uklanjanje karijesa. Već tada su koristili metodu za koju se pokazalo da je “iznenađujuće učinkovita”, prema podacima koje su pronašli.
Stomatologija u Hrvatskoj se razvijala paralelno sa drugim europskim zemljama, ugledajući se na njihova otkrića. Kao i većina ostalih zanimanja, tako je i oralna skrb ovisila o društvenim i materijalnim prilikama na ovim prostorima. Primorski gradovi su imali još od 13. stoljeća u službi stalne liječnike fizijatre, kirurge, ljekarnike i brijače (kirurge), a
Dubrovnik već godine 1777. prvi osniva i zubno-liječničku službu kao
zasebnu granu opće zdravstvene zaštite.
U kopnenom dijelu Hrvatske stomatologija se razvija nešto kasnije.
Krajem 18. stoljeća i početkom 19. stoljeća u Zagrebu je djelovalo mnoštvo osoba koje su se isključivo bavile zubarstvom a u 19. stoljeću imenuju se i službeni gradski zubari.
U to doba su pretežno stranci radili kao stomatolozi u Hrvatskoj jer su oni bili školovani za to. Radili su samostalno poput današnjih privatnih poliklinika samo puno skromnije, naravno.
Od dvadesetih godina prošlog stoljeća se razvija javna stomatološka služba. Neke od njih su školske, gradske i državne poliklinike specijalizirane za stomatologiju. U Zagrebu je osnovana Stomatološka klinika 1931. godine a u ostalim velikim središtima poput Osijeka, Splita i Rijeke su utemeljene poliklinike.
Specijalizacija pojedinačnih grana u stomatologiji je bilo moguće tek od 1959. godine i to samo 2 grane. Danas doktori stomatologije mogu specijalizirati čak osam različitih grana. Zahvaljujući Zakonu o zdravstvu, stomatolozi su dužni se trajno usavršavati kako bi pratili mogli pružiti svojim pacijentima najbolju moguću skrb.
Zubar ili stomatolog nije isto što i ortodont?
Liječnik oralne medicine ili stomatologije (ili stomatolog) stekao je dodatnu specijaliziranu obuku i iskustvo u dijagnostici i liječenju abnormalnosti oralne sluznice (izrasline, čirevi, infekcije, alergije, imunološki posredovani i autoimuni poremećaji), uključujući rak usne šupljine, poremećaje žlijezda slinovnica, temporomandibularni poremećaji (npr.: problemi s TMZ) i bolovi u licu (zbog mišićno-koštanih ili neuroloških stanja), poremećaji okusa i mirisa; te prepoznavanje oralnih manifestacija sistemskih i zaraznih bolesti. Liječnik oralne medicine osposobljen je za dijagnosticiranje i vođenje pacijenata s poremećajima orofacijalne regije, u suštini kao “liječnik za usta”.
U Hrvatskoj su zubari bili ljudi koji su liječili zube sa završenom zubarskom školom u prošlom stoljeću 50-ih godina. Međutim, više ne postoje desetljećima iako je taj termin i dalje najpopularniji kada se priča o stručnjaku koja će vam pregledati zube.
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, oralne bolesti se smatraju velikim zdravstvenim problemima zbog svoje visoke incidencije i prevalencije diljem svijeta, pri čemu su osobe u nepovoljnom položaju pogođene više od drugih socio-ekonomskih skupina.
Većina stomatoloških tretmana provodi se radi prevencije ili liječenja dviju najčešćih oralnih bolesti, a to su karijes i parodontalna bolest (bolest desni). Uobičajeni tretmani uključuju restauraciju zuba, vađenje ili kirurško uklanjanje zuba, skaliranje i blanjanje korijena, endodontsko liječenje korijenskog kanala i estetsku stomatologiju.
Stomatolozi potiču prevenciju oralnih bolesti kroz pravilnu higijenu i redovite, dva ili više puta godišnje, preglede radi profesionalnog čišćenja i procjene općeg stanja zubiju. Oralne infekcije i upale mogu utjecati na cjelokupno zdravlje, a stanja u usnoj šupljini mogu ukazivati na sistemske bolesti, kao što su osteoporoza, dijabetes, celijakija ili rak. Mnoge studije su također pokazale da je bolest desni povezana s povećanim rizikom od dijabetesa, srčanih bolesti i prijevremenog poroda. Koncept da oralno zdravlje može utjecati na sustavno zdravlje i bolest naziva se “oralno-sistemsko zdravlje”. Zbog toga se preporučuje vrlo redovito vršiti pretrage koje su potrebne kako bi se na vrijeme spriječio napredak bolesti.
Što sve spada pod stomatologiju?
Stomatologija, također poznata kao dentalna medicina i oralna medicina, grana je medicine koja se sastoji od proučavanja, dijagnoze, prevencije i liječenja bolesti, poremećaja i stanja usne šupljine (usta), obično u denticiji (razvoj i raspored zubiju), kao i oralnu sluznicu, te susjedne i srodne strukture i tkiva, posebno u pridruženoj maksilofacijalnoj (čeljusti i lica) području. Područje stomatologije tj. dentalne medicine uključuje zube kao i druge aspekte kraniofacijalnog kompleksa uključujući temporomandibularni zglob i druge potporne, mišićne, limfne, živčane, vaskularne i anatomske strukture.
Ovisno gdje se nalazite u svijetu, obrazovanje stomatologa se razlikuje. U Hrvatskoj stomatolozi sturiraju pet godina na fakultetu te su specijalizirani za liječenje zubiju, desni, sinusa, čeljusnih zglobova i usana.
Kod njih ćete liječiti upalu desni, zubnog živca, sanirati karijes ili očistiti zube. Stomatolog je tu da vam redovito pregledava stanje vaših zubiju te da vas savjetuje kako da ih pravilno održavate.
Što je ortodoncija i čim se bave ortodonti?
Ortodoncija je stomatološka specijalnost koja se bavi dijagnozom, prevencijom i korekcijom nepravilno postavljenih zuba i čeljusti, te uzoraka zagriza koji nisu međusobno usklađeni. Također se može pozabaviti modifikacijom rasta lica, poznatom kao dentofacijalna ortopedija.
Ortodonti su stomatolozi sa završenom specijalizacijom za ortodonciju. Ortodoncija se bavi estetikom zubiju, čeljusti i lica.
Kod ljudi se mogu stvoriti razvojni poremećaji te čovjek može imati problema sa zagrizom koji može dovesti do niza zdravstvenih komplikacija. Ortodont se bavi rastom, razvojem i održavanjem dentofacijalnog kompleksa te postavlja dijagnozu. Nakon pregleda sukladno naputcima ortodonta dizajniraju se i postavljaju korektivne naprave tj. aparatići za zube.
Neravno poravnanje zuba i čeljusti je vrlo uobičajeno. Prema podacima američkog udruženja ortodonata, gotovo 50% populacije u razvijenom svijetu ima malokluzije (poremećeni kontakt između gornjih i donjih zubiju) dovoljno teške da bi imalo koristi od ortodontskog liječenja. Kada pričamo o medicinski nužnoj ortodonciji ta brojka se smanjuje na manje od 10 %.
Vrlo je zanimljivo znati da pacijenti sa završenim ortodontskim liječenjem potvrđuju višu kvalitetu života od pacijenata koji nisu liječili svoje ortodontske probleme. Iako trenutno ne postoje službeni dokazi koji to potvrđuju.
Liječenje može trajati nekoliko mjeseci do nekoliko godina, a uključuje korištenje aparatića i drugih aparata za postupno podešavanje položaja zubiju i poravnanja čeljusti. U slučajevima kada je poremećaj težak, operacija čeljusti može biti uključena u plan liječenja. Liječenje obično počinje prije nego što osoba dosegne odraslu dob, utoliko što se kosti prije odrasle dobi mogu lakše prilagoditi što je osoba mlađa.
Tipično liječenje nepravilno postavljenih zubiju (malokluzija) traje od jedne do tri godine, a aparatići svakih četiri do deset tjedana namještaju specijalisti zvani ortodonti, sveučilišno obučeni stomatolozi koji su upućeni u prevenciju, dijagnostiku i liječenje zubnih i nepravilnosti lica. Ortodonti nude širok raspon mogućnosti liječenja za ispravljanje iskrivljenih zuba, popravljanje nepravilnih zagriza i ispravno poravnanje čeljusti. Postoji mnogo načina za podešavanje malokluzije.
Kod pacijenata u rastu postoji više mogućnosti za liječenje skeletnih odstupanja, bilo promicanjem ili ograničavanjem rasta korištenjem funkcionalnih aparata, ortodontskih pokrivala za glavu ili maske za lice s obrnutom povlačenjem. Većina ortodontskih radova počinje u ranoj fazi trajne denticije prije nego što se završi rast kostura. Denticija je termin koji označava razvoj zuba i njihov raspored u ustima dok trajnu denticiju označava stanje u kojem čovjek više nema mliječne zube već svih 32 trajna zuba, po 16 u svakoj čeljusti. Ako je rast kostura završen, opcija je operacija čeljusti. Ponekad se zubi vade kao pomoć pri ortodontskom liječenju (to se događa u otprilike 50% svih slučajeva, najčešće pretkutnjaci).
Ortodontska terapija može uključivati korištenje fiksnih ili mobilnih aparata. Većina ortodontske terapije provodi se pomoću aparata koji su fiksirani na mjestu, na primjer, s aparatićima koji su ljepljivo pričvršćeni na zube. Fiksni aparati mogu pružiti veću mehaničku kontrolu zubi; optimalan ishod liječenja poboljšava se korištenjem fiksnih aparata.
Fiksni aparatići se mogu koristiti, na primjer, za rotaciju zuba ako to ne odgovara obliku luka drugih zuba u ustima, za podešavanje više zubiju na različita mjesta, za promjenu zubnog kuta zuba ili za promjenu položaja zuba. Ovo liječenje nije poželjno ako pacijent ima lošu oralnu higijenu jer može rezultirati dekalcifikacijom, karijesom ili drugom komplikacijom.
Zaključak
Kada vas boli zub ili je oštećen ne čekajte, kontaktirajte nas ovdje i tako izbjegnite neugodne komplikacije, a kada želite ispraviti estetiku vaših zubiju potražite ortodonta.
Najbitnije je da pravilno pristupate higijeni usne šupljine te da redovito obavljate pregled kod stomatologa koji će vas naknadno uputiti drugom specijalistu ukoliko za to ima potrebe.
